Filatelija podrazumijeva sakupljanje, čuvanje, izlaganje i proučavanje poštanskih maraka, a ima i vrlo značajan trgovački element.
  Filatelija je veoma rasprostranjena djelatnost i danas u svijetu ima na desetine miliona filatelista. Sakupljanje maraka (filatelija) je zabava, ali zabava koja ima privredni i kulturni značaj. Naime, sakupljanje maraka pruža priliku za sticanje mnogih informacija o geografiji, istoriji, privredi, kulturi zemalja, a važno je naglasiti da razvija mnogo pozitivnih navika, kao što su preciznost, sistematičnost, estetski ukus. Zbog ovoga, u mnogim zemljama filatelija je dodatni nastavni predmet u školama.
  Prva vijest o sakupljanju maraka pojavila se 1841. godine u londonskom listu ,,Tajms“, samo godinu dana nakon što je izdata prva marka u svijetu. Prema anegdoti, marke je počeo da sakuplja i lijepi jedan londonski mladić kao dekorativne tapete. Međutim, proučavanje istorije maraka i pojedinosti u vezi sa njima počinje oko 1860. godine. Prva organizovana grupa sakupljača maraka, budućih filatelista, sastala se u Londonu 1863. godine.
  Prvi sakupljači željeli su da sakupe što veći broj različitih maraka koje su izlazile u svijetu, bilo žigosanih ili nežigosanih. Takvo generalno sabiranje počelo je biti komplikovano porastom broja izdanja, te su se sakupljači počeli ograničavati na marke koje se izdaju na jednom kontinentu, u grupi država ili jednoj državi. Ubrzo se razvilo specijaliziranje tj. sakupljanje na osnovu razlika u papiru, u nijansama boje, zupčanju... Vrlo privlačan način sakupljanja je i svrstavanje maraka po tematici (tematske zbirke) prema motivima koji su prikazani na markama (flora, fauna, sport, folklor, umjetnička djela, kosmos, brodovi itd.)
  Danas se filatelisti organizuju u filatelistička društva ili klubove, a ova u regionalne i državne saveze koji su većinom članovi Međunarodne filatelističke federacije FIP. Filatelističke organizacije priređuju izložbe, izdaju filatelističku literaturu, časopise, organizuju razmjenu maraka itd.
  Uporedo sa tokovima u svijetu, u 19. vijeku i u Crnoj Gori jedan broj ljudi počeo je sakupljanje poštanskih maraka. Tako su filatelističke zbirke crnogorskih filatelista bile izložene na svjetskim filatelističkim izložbana 1893. i 1897. u Milanu i Beču.

                                                
  POŠTANSKA MARKA

 

Poštanska marka je sredstvo plaćanja poštanskih usluga, ali je i jedan od najvažnijih kulturoloških znakova svake zemlje. Ovo prvenstveno zbog toga jer je, kao sredstvo plaćanja, usmjerena  na masovno korišćenje u nacionalnom i međunarodnom poštanskom saobraćaju. Nalijepljena na poštansku pošiljku putuje svijetom noseći poruke o kulturi i civilizaciji zemlje iz koje dolazi, o njenim privrednim, naučnim i sportskim postignućima, turističkim ljepotama, istorijskim događajima. Poštanska marka je, zapravo, ambasador svake zemlje. Ona ostaje u nasljeđe generacijama i predstavlja važan segment tradicije svake države.

 

  Kako je nastala marka? Anegdota o ser Rolandu Hilu, koji se  tridesetih godina 19. vijeka nalazio na čelu Generalne direkcije pošta Njenog veličanstva u Velikoj Britaniji, slikovito opisuje tadašnje razloge začetka reorganizacije i modernizacije poštanske službe i pojavu maraka kao dokaza o plaćenoj poštarini.

Naime, anegdota kaže da je ser Hil jednog dana šetajući periferijom Londona naišao na djevojku koja je prostirala veš. Do djevojke je došao poštar i pružio joj koverat. Ona je pogledala pošiljku i odmah je vratila poštonoši. Začuđen ovakvim postupkom, ser Hil je prišao djevojci i upitao je zašto je vratila pismo, a da ga nije ni otvorila.
- A zašto bih ga zadržala, kada ionako u njemu ništa ne piše? Moj vjerenik, mornar na brodu njenog veličanstva, mi ovako javlja da je dobro i zdravo. Ni on ni ja nemamo dovoljno novca da platimo poštansku taksu, te smo se dogovorili da se na ovaj način javlja. Tako ja znam da je dobro, a to nas, ipak, ništa ne košta.

  Tako je 6. maja 1840. godine u Velikoj Britaniji u poštanski saobraćaj puštena prva marka tzv. ,,crni peni“ (marka od jednoj penija, crne boje, sa likom kraljice Viktorije). Nakon toga, većina evropskih i vanevropskih zemalja prihvata marku kao sredstvo naplate poštanskih taksi.

  Važno ime u istoriji filatelije je i Henri Arčer koji je 1854. godine osmislio perforir mašinu (mašina koja sa više uzastopnih uboda omogućava odvajanje jednog dijela papira od drugog, bez cijepanja maraka) i na ovaj način smanjio mogućnosti zloupotrebe već korišćenih maraka.

   Do danas je u svijetu izdato preko 500 000 izdanja poštanskih maraka.